Cena jednom Vrapcu

duda - 06. oktobar 2009. u 12.51

Poštovani čitaoci , da li ste nekada razmišljali o tome koliko biste platili za jednog običnog vrapca?

Možda danas ne postoji uopšte cena za ovu malu, sićušnu, na izgled bezvrednu pticu. U Hristovim danima, piše u Evandjelju, postojala je cena za vrapca. Ali je bila zaista mala. Mogla su se tada kupiti dva vrapca za današnji peni. Pa ipak, Hristos kaže da ni jedan od tih bezvrednih, sićušnjih ptica vrabaca ne pada na zemlju a da Bog, Otac nebeski to ne zna.

I kad čitamo takav tekst u Bibliji onda kažemo - to je ljubav, to je staranje. I onda možemo da budemo sigurni da Bog ljubavi vodi računa i o nama kada vodi čak i o neznačajnom vrapcu. Ali, da li ste nekada razmišljali da se o vrapcu veoma mnogo vodilo računa pre nego što je ta ptica prvi put uzletela ka nebu.

Ustvari, očigledno je da je Bog kreiranje vrapca radio isto tako detaljno kao i stvaranje drugih stvorenja i sveta uopšte. Vidite, vrabac je dizajnovan, projektovan i stvoren da nikada ne padne na zemlju. On je stvoren da leti. A to je slučaj i sa skoro svim ostalim pticama.

Prema starom Grčkom mitu, Atinjanin po imenu Dajedalus sa svojim sinom Ikarusom pali su u nemilost cara Kreta. Bili su zatočeni na malom, pustom ostrvu u Sredozemnom moru i naravno, razmišljali su o svakom mogućem načinu da pobegnu sa tog ostrva. Dajdalus, kaže mit, pažljivo je posmatrao i studirao ptice koje su letele iznad mora. Posmatrao je njihova krila. I onda, kaže u mitu, načinio je dva para krila od pera i spojio ih voskom. Ta krila su im omogućila da pobegnu. Sve se ipak završilo katastrofalno kada je Ikarus oduševljen svojom novom sposobnošću da leti zaboravio da će sunce stopiti vosak. Pesnik kaže, sa stopljenim voskom i opuštenim strunama pao je bespomoćni Ikarus sa nepouzdanim krilima.

Prošlo je 3.000 godina od tada i čovek je naučio da leti.Ali ne krilima koja su pričvršćena za njegovo telo - čovek jednostavno NIJE STVOREN da leti. I potrebno je mnogo šta više od samih krila da bi se promenila ova situacija. Činjenica je da čovekovi mišići koji omogućuju funkciju ruku i ramena, dakle, mišići na prsima, imaju težinu manju od jednog procenta od ukupne njegove težine a mišići na nekim pticama - isti ti prsni mišići - čine do 30 odsto od ukupne težine tela tih ptica. Da li primecujete razliku? S druge strane, kosti ptica su veoma lake i one su šuplje.

Na primer, ptica koja se u nekim krajevima naziva „ Ratni brod ” ima raspon krila preko 2 metra a sve njene kosti su teške samo oko 4 do 5 unci, dakle oko stotinu grama. Zamislite to! Perje ove ptice je ustvari teže od njenog skeleta a perje je lako, vi to znate. Pa i pored lakoće ptičije kosti su veoma fleksibilne i veoma jake i one su veoma važne za tehniku letenja. Svakako da znate da je potrebna fantastična energija za letenje a ptice su obezbedjene tom energijom i one imaju najvišu telesnu temperaturu od svih životinja.

Ptice imaju najvišu telesnu temperaturu od svih životinja. Ta visoka telesna temperatura sa veoma efikasnim sistemom za varenje i brzom cirkulacijom omogućuje ptici da do maksimuma koristi hranu koju jede. Neko je izračunao da ptica „Zlatni pijukavac” može da preleti hiljade milja preko okeana od Labradora do centralnog dela Južne Amerike izgubivši pri tom samo oko 50 grama svoje težine.

Kad bi mali avion imao takve karakteristike kao ova ptica, mogao bi da preleti 160 milja sa jednim galonom tečnosti, goriva umesto što samo 20 milja predje na jedan galon. Zatim, kod ptica mora do postoji izuzetno brzo oslobadjanje energije u grudnim mišićima i izgleda da ništa nije propušteno kod „projektovanja” ptice.

Ptice imaju viši krvni pritisak nego ljudi i koncentracija šećera u krvi je oko dvostruko veća nego kod ostalih organizama. Ptice koje nisu jaki letači kao recimo domaća živina, imaju relativno slab dotok krvi u grudne mišiće. Zato su njihova tela bleda. Jaki letači imaju dobru cirkulaciju u ovim mišićima i meso im je kad se posmatra, tamno crveno.

Sledeće što znamo je da je za letenje potreban i dobar vid. I TO je obezbedjeno kod ptica. Kod nekih vrsta sokolova i drugih ptica grabljivica vid je 8 do 10 puta jači nego kod čoveka. To ne znači da sokolovi imaju teleskopske naprave ali to znači da je oko konstruisano sa većom moći primanja slika. Najosetljiviji deo sokolovog oka sadrži 1 i po milion vizuelnih ćelija dok čovekovo oko ima samo 200 hiljada ovakvih ćelija. Zato ova ptica može tako efikasno da razaznaje detalje i opravdana je i ona izreka kad čovek dobro vidi da se kaže: „Ima oko sokolovo.”

Perje ptica je fantastično konstruisano da štiti od vrućine i hladnoće, da seče vazduh i da probija telo koje leti. I svaka, i najmanja promena pozicije pera za vreme letenja tako je dizjnovana da apsorbuje energiju iz vazduga i da je iskoristi efikasno za letenje. S obzirom na njegovu težinu, perje je jače od bilo kojeg materijala koje je čovek napravio. Kad bi ispitivao sastav i gradju jednog pera sa krila pod mikroskopom, ugledao bi zaista čudesni dizajn. Ta pera su fantastično savršena i u gradji i u funkciji. Obični golub na krilu ima pero koje se sastoji od više od milion delova - raznig dioptera, kukica, rubova, sićušnih kopči. Sve to zajedno deluje da se oformi neka vrsta „zipera” - kad se ziper otvara ponovo se zatvara veslanjem krila. Kad sledeći put nadjete negde jedno pero setite se da je čudesno načinjeno da daje snagu i fleksibilnost prilikom letenja.

Ali, to nije sve. Dok ptica leti njena pera automatski uspostavljaju ravnotežu prilikom i najmanje promene u strujanju vazduha. Pera u krilu deluju po funkciji kao elisa ili propeler na avionu. Ona menjaju poziciju i oblik da bi se tako telo koje leti suprotstavilo udarima vazduha Osnova ptičijeg krila deluje kao krilo na avionu. Druga pera deluju kao klapne. A sad čujte: na kraju svakog pera vrlo blizu mesta gde pero leži u telu nalaze se nervni završeci koji pero pretvaraju u senzorske receptore. Oni beleže tačnu poziciju svakog pera i onda automatski uspostavljaju sklad blizu 12.000 mišića koji su privezani za osnovu pera…. Fantastično.!!

Ali, stanite, to nije sve. Polukružni kanali unutrašnjeg uha u ptici beleže tačnu poziciju tela ptice. Unutrašnje uho izveštava o promeni mozak ptice. Sta kažete na to? Ustvari, sve što je ptica veća sporije je pokretanje njenih krila. Kolibri zamahuju 50 puta u sekundi a Čaplja samo 2 puta. Uzletanje i spuštanje, naravno zahteva najveću snagu i koordinaciju. Neke ptice vrše čak i helikopterske akcije - vertikalno, unatrag obrušuju se. Ovo su izuzetno komplikovane operacije koje ni stručnjaci ne mogu da do kraja da objasne ali mi znamo da ove akrobate u vazduhu ne koriste samo za spuštanje već i za podizanje.

Ptice, bili to Vrapci ili Kolibri, Sokolovi ili Orlovi, rodjeni su da lete. One su fantastično opremljene da lete, one su nepogrešivo STVORENE da lete. Recite mi dragi moji prijatelji, da li je sve ovo nastalo slučajno? Da li su ptice jednostavno same razvile ove sposobnosti tokom dugih vekova , da li je njihova čudesna oprema za letenje nastala malo po malo? Pokušajte da razmišljate sa mnom.

Recimo da je ptica imala ispravna krila ali slabe prsne mišiće. Da li bi mogla da leti?

Šta bi bilo da nije imala načina kako da dobije energiju u ove mišiće veoma brzo?

Da li bi mogla da leti, šta bi bilo da ptica ima slab vid? Šta?

Šta bi bilo kad bi ptičija pera bila načinjena kao peraja na ribama ili neki delovi tela na gmizavcima.

Šta bi bilo kad pera ne bi imala svojstva koja omogućuju da krila neprestano menjaju poziciju?

I šta bi bilo kad te promene ne bi bile primljene u uhu i prenesene u mozak da bi ovaj savrseno koordiniro sve radnje i pokrete, kad bi samo jedan mali deo ove opreme za letenje nedostajao ili bio nedovoljno funkcionalan da li bi ptica mogla da leti.

Drugim rečima, kad bi ptica imala nešto od opreme neophodne za letenje ali ne sve, da li bi savršeni delovi mogli da čekaju dok se drugi ne razviju u savršene?

NE!

Ptica treba svu opremu savršenu odjednom. Ona je morala biti načinjena savršenom onakvom kakva u stvari jeste. I, dragi moji… , to nije evolucija. To je stvaranje.

To je : „U početku stvori Bog”... I zato kad otvorite Sveto pismo na prvoj stranici, kad to učinite danas ili sutra ili bilo u kojem trenutku, vi ćete naći prve reči :

„U početku stvori Bog nebo i zemlju.. a iza toga dragi moji stoji: savršeni svemir, savršeni svet, savršene životinje, savršene ptice. I kad čitate o stvaranju i dodjete do dana u kojem su stvorene ptice, Biblija kaže u 20. stihu: ”Potom reče Bog: neka vrve po vodi žive duše i ptice neka lete iznad zemlje pod svod nebeski. I stvori Bog kitove velike i sve žive duše što se miču što povrveše po vodi po vrstama svojim i sve ptice krilate po vrstama njihovim i vide Bog da je dobro. I blagoslovi ih Bog govoreći: rađajte se i množite se i napunite vodu po morima i ptice neka se množe na zemlji i bi veče i bi jutro, dan peti.„

Dakle, dragi moji, kao što vidite, postoji samo jedan odgovor za sva čuda u svemiru i na našoj planeti. Među pticama i ribama, među životinjama i u čovekovom organizmu i za sva ta čuda jedini odgovor je - U početku stvori Bog nebo i zemlju.